Važeći zakon o radu LINK u članku 60. sadrži nekoliko odredbi koje se tiču pripravnosti za posao:
Članak 60.
(1) Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.
(2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.
(3) Vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
(4) Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.
Obračun naknade radniku za pripravnost za posao obračunava se na osnovu odredbi ugovora o radu ili kolektivnoga ugovora. Ako ugovor o radu ili kolektivni ugovor ne definiraju iznos naknade za pripravnost za posao radnik nije dužan biti u pripravnosti na zahtjev poslodavca! Vrijeme koje je radnik, prema nalogu poslodavca, bio u pripravnosti, ne ulazi u radno vrijeme ali se ti sati pripravnosti plaćaju u skladu sa odredbama ugovora o radu ili kolektivnoga ugovora. U slučaju da se u periodu pripravnosti pojavi potreba za radom radnika taj rad radnika se smatra radnim vremenom i plaća se radniku kao rad u radnome vremenu (uzimajući u obzir i činjenicu rada vikendom, praznikom, noću, …). Sam iznos naknade za pripravnost koji se definira u ugovoru o radu ili kolektivnim ugovorom je, uobičajeno, određeni postotak od satnice radnika za redovni rad. U praksi se kreće od 15% do 50% od satnice za redovni rad.
