Obračun plaća

Obračun plaća za tvrtke
Igrajte na sigurno!
12.11.2021

Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći (stupa na snagu 01.12.2021)

Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći NN 120/2021 LINK

Isplatitelji minimalnih plaća trebali bi se upoznati sa promjenama Zakona o minimalnoj plaći, identificirati odredbe zakone koje će utjecati na njihov sadašnji model obračuna plaća i pristupiti promjenama koje će ih uskladiti sa odredbama Zakona. Promjene koje donosi novi Zakon: 

  • Obaveza ugovaranja/utvrđivanja minimalne plaće u bruto iznosu: Članak (3) Minimalna plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu.
  • Proširuje se definicija minimalne plaće i na plaću koja je kao takva određena kolektivnim ugovorom koji ima proširenu primjenu, te se utvrđuje da se takva definicija minimalne plaće ne primjenjuje u slučaju primjene zakona o osiguranju radničkih tražbina
  • Izuzimaju se iz iznosa minimalne plaće povećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, a koji su kao takvi definirani zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu koji poslodavca obvezuje (plaća sa ukljućenim dodatkom za otežani rad mora biti viša od minimalne plaće
  • Propisuje se nedopuštenost odricanja od prava na isplatu minimalne plaće.
  • Uređuje se mogućnost i način utvrđivanja minimalnih povećanja plaće za rad nedjeljom, blagdanom i drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi te za noćni i prekovremeni rad.

Zakon stupa na snagu 01.12.2021.
Poslodavci su dužni, najkasnije do 1. veljače 2022., ponuditi izmjenu ugovora o radu sukladno odredbama ovoga Zakona.

Napomena !!! Ovaj Zakon ne treba miješati sa “Uredbom o minimalnoj plaći” kojom se propisuje iznos minimalne plaće !!!  LINK

Cijeli tekst  zakona:

Članak 1.

U Zakonu o minimalnoj plaći (»Narodne novine«, br. 118/18.) članak 1. mijenja se i glasi:
»Ovim se Zakonom propisuje način utvrđivanja iznosa minimalne plaće i rokovi njezina utvrđivanja, način određivanja minimalne plaće radnika i utvrđivanja minimalnih povećanja plaće po pojedinim zakonskim osnovama te provedba nadzora nad primjenom ovoga Zakona.«.

Članak 2.

Članak 3. mijenja se i glasi:
»(1) Minimalna plaća u smislu ovoga Zakona je najniži mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, minimalnom plaćom smatra se najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu.
(3) Minimalna plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu.
(4) U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
(5) Otežanim uvjetima rada iz stavka 4. ovoga članka smatraju se oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje.
(6) Minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu.
(7) Minimalna plaća radnika koji je sukladno ugovoru o radu proveo u radnom odnosu odnosno na radu u bilo kojem razdoblju ugovornog odnosa s poslodavcem manje od mjesec dana, utvrđuje se i isplaćuje razmjerno trajanju radnog odnosa odnosno vremena provedenog na radu u tom mjesecu, a u slučaju iz stavka 6. ovoga članka i razmjerno ugovorenom radnom vremenu.
(8) Nije dopušten sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na isplatu minimalne plaće.
(9) U slučaju primjene pravnih pravila o zaštiti materijalnih prava iz radnih odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem i u slučaju blokade računa poslodavca zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, utvrđenih propisom o osiguranju radničkih tražbina, ne primjenjuje se stavak 2. ovoga članka.«.

Članak 3.

Iza članka 3. dodaje se članak 3.a koji glasi:
»Članak 3.a
(1) Za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanje plaće najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu.
(2) Povećanja plaće iz stavka 1. ovoga članka pripadaju svim radnicima na koje je kolektivni ugovor proširen.
(3) Pravo na povećanja plaće utvrđena stavkom 1. ovoga članka radnik ostvaruje samo za sate rada odrađene u uvjetima iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Povećanja plaće iz stavka 1. ovoga članka izračunavaju se za sate rada ostvarene u pojedinim uvjetima tako da se svaki dodatak obračunava na ugovorenu odnosno osnovnu plaću, iskazuje u apsolutnom iznosu te se tako utvrđeni dodaci zbrajaju i dodaju na ugovorenu odnosno osnovnu plaću.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, ako je blagdan ili drugi dan za koji je zakonom određeno da se ne radi nedjelja, radnik ostvaruje pravo na povećanje plaće koje je povoljnije za radnika.
(6) Odredbe stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka će se primijeniti ako kolektivnim ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije ugovoreno.«.

Članak 4.

U članku 4. stavku 1. riječ: »rade« zamjenjuje se riječima »su zaposleni«.

Članak 5.

Članak 9. mijenja se i glasi:
»(1) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona obavljaju nadležni inspektori koji su prema posebnim propisima ovlašteni za nadzor u vezi s radom i zapošljavanjem, a nadzor zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata proračunskih prihoda službenici koji su prema posebnim propisima ovlašteni za obavljanje poslova poreznog nadzora.
(2) Nadležni inspektori i službenici iz stavka 1. ovoga članka dužni su surađivati kada obavljaju nadzor pravilnosti obračuna plaće radnika, posebno u smislu kontrole i izrade obračuna plaće na temelju dostavljenih podataka te provođenjem zajedničkih nadzora i slično.«.

Članak 6.

Članak 10. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom od 60.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba:
a) ako ne isplati minimalnu plaću na način propisan ovim Zakonom (članak 3. stavci 1., 2., 4., 5., 6. i 7.)
b) ako minimalnu plaću ne ugovori ili ne utvrdi u brutoiznosu (članak 3. stavak 3.)
c) ako s radnikom sklopi sporazum o odricanju od prava na isplatu minimalne plaće (članak 3. stavak 8.)
d) ako ne isplati povećanje plaće najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu (članak 3.a stavci 1., 2. i 3.)
e) ako ne isplati minimalnu plaću u visini utvrđenoj uredbom Vlade Republike Hrvatske (članak 6. stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom od 7000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi poslodavca te fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kada je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti.
(3) Novčanom kaznom od 7000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se poslodavac fizička osoba.«.

Članak 7.

Poslodavci su dužni, najkasnije do 1. veljače 2022., ponuditi izmjenu ugovora o radu sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 8.

Ministarstvo nadležno za rad će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona.

Članak 9.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. prosinca 2021.