Uvođenjem tzv. drugoga mirovinskoga stupa (individualizirana kapitalizirana štednja) određena kategorija osiguranika je imala mogućnost odabira da li će ostati samo sustavu osiguranja na temelju generacijske solidarnosti ili će ući i u drugi stup osiguranja. U praksi dolazi do slučajeva da osiguranici koji su odabrali opciju ulaska u drugi mirovinski stup i ostvaraju pravo na mirovine imaju iznos mirovine niži u odnosu na iznos koji bi dobivali da su ostali samo u prvome mirovinskome stupu. Dijelom je tu odgovornost na državi koja se je prilikom uvođenja mirovinske reforme obavezala periodično povećavati omjer izdvajanja za drugi mirovinski stup u odnosu na prvi mirovinski stup. To se nije dogodilo i izdvajanje za drugi mirovinski stup je od uvođenja mirovinske reforme do danas ostalo na 5%. To je, prema analitičarima, preniska stopa s kojom se kroz drugi stup osiguranja ne mogu postići željena povećanja iznosa mirovina. Kako bi kompenzirala nastali problem država je korisnicima koji su u mirovinskoj reformi imali mogućnost odabira i odabrali ulazak u drugi stup omogućila da u trenutku odlaska u mirovinu istupe iz drugoga stupa osiguranja i imaju obračun i isplatu mirovina kao da su cijelo vrijeme bili samo u prvome stupu osiguranja. Ista kategorija osiguranika koja već prima mirovinu može zatražiti ponovni izračun i prelazak na isplatu mirovine samo iz sustava generacijske solidarnosti. U NN 114/2011 od 07.10.2011. su objavljena dva nova zakona koja reguliraju navedene postupke:
11.10.2011
Dopune zakona o obaveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima i dopune zakona o mirovinskim društvima i isplati mirovina na temelju ind. kap. štednje
